Ministry of freedom - FORUM


 
HomeGalleryKako koristiti ovaj Forum?TražiRegistracijaLista članovaGrupe korisnikaLogin

Share | 
 

 MODA

Go down 
AutorPoruka
Amnesia
Registrovani user
Registrovani user


Broj komentara : 6
Registration date : 2007-01-23

KomentarNaslov komentara: MODA   Tue Jan 23, 2007 2:04 am

Moda na stadionima, među navijačima!? Kada bi ste postavili takvo pitanje bilo kome ko se ne razumije u fudbal i onima koji njime nisu zaluđeni uslijediće logično pitanje/ odgovor: Pa zar to postoji? Većina '' normalnog '' svijeta navijače smatra barabama, uličarima, probisvetima...bar je takvo stanje kod nas. Pitajte bilo koju žensku osobu šta misli o navijačima, verovatno će vas samo poprijeko pogledati... '' a da to su oni što se tuku po stadionima, što i dalje furaju fajerke, trenerke, brze patike i šalove oko vrata...'' Kod nas je možda tako, a i bilo bi bezveze pričati o modi na našim stadionima kada na njima nema nikoga osim šačice onih redovnih najvjernijih.
O modi na njemačkim stadionima takođe nema šta da se puno kaže pošto je situacija tamo i dalje slična onoj na koju smo već navikli: repovi, brčići, tri šala oko vrata, dva oko struka, traka oko čela, prišivači po prslucima od teksasa... Čast izuzecima, a to su uglavnom likovi odrasli na punk muzici ili skinhead kulturi pa nije rijetka pojava i velikog broja fanova u Fred Perry, Lambretta, Ben Sherman, Lonsdale, Hooligan i sličnoj streetwear odeći.
Žabari naravno uglavnom idu kao manekeni i na utakmice. Bočne tribine na stadionima u Rimu, Torinu ili Milanu mirišu na najnovije parfeme; kožne jakne, džemperčići, ulje u kosi... redovna su pojava među tifozima.
Engleska je međutim nešto sasvim drugo...

April 2002, Charlton-Southampton... Sjedeo sam sa prijateljima Englezima u pabu nedaleko od Grenwicha. Taj dio uglavnom navija za Charlton Athletic. Dva sata prije početka utakmice zazvonio je Neilov mobilni. '' Tišina momci '' povikao je Neil. Svi su se ućutali i pažljivo slušali šta glavni među njima priča. '' Ok, koliko vas ima? Gdje ste? Maze Hill stanica... stižemo za deset minuta... '' Neil je završio kratak razgovor a potom se obratio ostalim momcima: '' Zvali su Saintsi...ima ih devetnaest, nisu naoružani i čekaju nas! Neka se izdvoji jednak broj ljudi koji idu... biće fight! '' Ja sve vrijeme ne vjerujem. On je hladno pričao mobilnim sa navijačem Southamptona i ugovorio je tuču nedaleko od paba u kojem se nalazimo. Ja sam bio dvadeseti, jer kako mi rekoše, ako neću da učestvujem niko me ne tjera, a u slučaju da krene naopako mene neće niko dirati pošto nemam na sebi '' Casual odjeću ''. Njih devetnaest, i ja kao posmatrač, krenuli smo ka Maze Hill stanici dvije ulice dalje od paba. Nikom nije palo na pamet da uzme bilo kakvu flašu ili motku jer je dogovor bio '' na ruke ''. To tamo prolazi, pomislio sam... kod nas bi jedna strana sigurno *@##?@*. Stižemo na dogovoreno mjesto. Dvadesetak metara ispred nas stajala je grupa navijača Southamptona spremna za okršaj sa Charltonom. Bez riječi zalijeću se jedni na druge... bam, bam... sjevaju pesnice, noge, šake... i to traje ni dva minuta kad neki lik ulijeće na plato i viče: '' Bjež' te! Panduri! '', i sve stade. Jeni na jednu, drugi na drugu stranu. Nevjerovatno! Na stanici je osim dvije grupe koje su se mlatile bilo još običnih ljudi koji su najnormalnije čekali voz kao da se ništa ne dešava. A da stvar meni bude još nejasnija pobrinula su se i četvorica navijača Southamptona u crveno-bjelim dresovima koji su takođe sve samo posmatrali sa strane. Na njih se niko nije ni osvrnuo samo zato što su bili obični navijači obučeni u klupske boje, koje po pravilu niko ne dira!
A kako su onda bili obučeni huligani ili kako da ih nazovem da bi ih razdvojio od navijača? Niko na sebi nije imao nikakvih jasno vidljivih oznaka pripadnosti jednom ili drugom klubu. Eventualno na kragnicama košulja ili na kačketima stajao je mali bedž i to je sve. U jednom momentu kada su se izmješali nisam imao pojma ko su koji. Na njima su bile polo majice, karirani kačketi i košulje, farke i uglavnom cipele. Kada sam se malo bolje zagledao u sve njih ukapirao sam da svaki na sebi ima nekoliko stotina funti odjeće.
'' Vidiš, na meni je Stone Island džemper od 200 funti, ispod je majica Henri Lloyd koju sam platio svega 40-tak. Farmerice su Armani, cipele Lacoste, a kačket Aquascuttum. On me je koštao 30 funti! '' ,objašnjavao mi je Neil. Ja sam do tada o svemu tome čitao u fanzinima i slušao od UK prijatelja. Na evropskom prvenstvu u Belgiji 2000. godine vidio sam veliki broj engleskih navijača u odjeći ne toliko poznatih koliko na ostrvu popularnih etiketa. Nakon nereda protiv Njemaca u Charleroi kao i u Briselu protiv muslimanskog djela stanovništva, engleska marka Hackett je bila prinuđena da promjeni logo svoje firme na majicama i duksevima, i da sa njih skine veliki natpis pošto je većina izgrednika imala baš tu odjeću na sebi. Firmi sa dugom tradicijom nije trebalo da se sa njom poistovećuju fudbalski huligani deportovani sa prvenstva u Belgiji.
Sve to sam znao, ali mi je ipak djelovalo malo suludo. Davati toliko love na odjeću koja vrlo lako može da bude upropaštena, iscjepana ili skinuta u tuči sa protivničkim navijačima. Kada sam se malo bolje osvrnuo po pabu svih pedesetak Charltonovih fanova koji su tu pili imali su na sebi markiranu odjeću. Sve su to bile etikete koje baš i nisu toliko popularne na kontinentu, pogotovo ne među navijačima: Burberry, Henri Lloyd, Aquascuttum, Stone Island, Evisu, Paul and Shark, Napapijri, Paul Smith...
A kako je sve počelo?
Prvi put sa pojavom modova, tokom šezdesetih godina prošlog vjeka, momci koji su uglavnom poticali iz radničkih porodica voljeli su da na sebe nabace nešto markirano. Za njih su noćni klubovi i fudbalski stadioni bili mjesta na kojima su imali priliku da prošetaju novu potpisanu odjeću.
Tokom osamdesetih godina u Engleskoj je nastao pojam Football Casuals koji je proistekao iz mode skinheadsa. Nakon redovne odeće koju su furali skinsi: Harrington, Fred Perry, Jon Wood, Ben Sherman, Lonsdale, Sta Prest, Dr Martens ... na engleskim ulicama, pabovima, stadionima masovno su počeli da se pojavljuju momci u Peter Storm jaknama, Pringle rolkama, Lacoste majicama, Burberry šalovima...
Bilo je prestižno imati na sebi skupocjenu, markiranu majicu, jaknu ili šal. U to vrijeme nije bilo mnogo prodavnica koje su ih prodavale. Tinejdžeri su uglavnom mogli sebi da priušte Levi's farke koje su kupovali u Tesco radnjama, ali našlo bi se tu love i za po koju tenisku majičicu (Fila, Lacoste, Sergio Tacchini, Head) koje su bile obilježje prvih Casulaca.
Odjeća je u to vreme na ostrvo stizala iz inostranstva. Britanski klubovi vladali su Evropom, a navijači su koristili svaku priliku da skoknu preko i nabave '' in '' robom. Scousersi, fanovi Liverpoola-četvorostrukog prvaka Evrope, provodili su i po nedelju dana u Italiji ili Francuskoj kada je njihov klub tamo igrao, i '' operisali '' po robnim kućama, buticima i sportskim radnjama. Kući su se vraćali sa punim torbama Slazanger, Ellese, Kappa, Nike, Lois, Anoraks, Lacoste i drugih krpa.
Inter City vozovi bili su puni navijača skockanih po Casuals modi. Veoma bitnu stvar činile su i nove patike, posebno Adidasove Samba i Diadorine Borg Elite. Uprkos naletima mokasina i planinarskih cipela patike su tokom osamdesetih bile hit.
Krajem osamdesetih Casual euforija se stišava da bi sedam, osam godina kasnije ponovo postala preokupacija navijača.
Lacoste i Burberry su možda i jedine dvije etikete koje su i nakon dvadeset godina zadržale vrtoglavu popularnost. Vremena se menjaju pa tako i moda. Ralph Laurenove golf jakne i polo majice postale su neizbježni odjevni predmeti. Prvi put klinci od šesnaest, sedamnaest godina odvajaju po 150 funti za džemper ili cipele.
Trenutno je broj jedan Stone Island, veoma upečatljiva roba zbog oznake (poput kompasa, sličan Nato znaku) koja je kao prišivač sa dva dugmića prikačena na lijevi rukav jakne, duksa ili džempera. Krajem osamdesetih se prvi put pojavila u Velikoj Britaniji. Na engleske tribine su je iz Italije donijeli preprodavci i lopovi koji su tamo odlazili prvenstveno zbog Armani džinsa. Kada je stigao u London Stone Island džemper je koštao 200 funti!!!
Krajem devedesetih policija je uočila vezu između markirane odjeće i huligana. Ukapirali su da ne moraju da motre na nekoga ko urla na stadionu svih devedeset minuta obučen u dres i ogrnut klupskim šalom, već na lijepo odjevene momke po pabovima i oko stadiona od kojih veliki broj već ima zabranu odlaska na utakmice. Koliko su se huligani poistovjetili sa popularnim brendovima govori i činjenica da svaka ekipa ima svoj bedž ''Stone Island on Tour'' sa ispisanim imenom kluba ili vizit karte sa Burberry šarom na kojoj piše '' Upravo ste dobili batina od Aston Villa Youth-a ''
Cardiff City-ev Soul Crew trenutno je jedna od vodećih huliganskih ekipa na ostrvu. Na dan utakmice u pojedine pabove u glavnom gradu Velsa zabranjeno je ulaziti u Stone Island jaknama, dok je u Portsmouthu dovoljno da skinete etiketu sa rukava.
Poput Hackett-a i Stone Island je baš zbog navijača bio prinuđen da promjeni svoj dugogodišnji logo. Najnoviji modeli umjesto prepoznatljivog bedža sada imaju samo malu neupadljivu oznaku na grudima.
Najsvježiji primer u kojem se prosto digla hajka na huligane obučene po posljednjoj modi dogodio se na kvalifikacionoj utakmici između Engleske i Turske igranoj u Sunderlandu aprila ove godine. Sve je počelo nekoliko sati prije tekme kada su se pobile ekipe Sunderlanda i Newcastlea. Dva paba su potpuno demolirana a jedan navijač je u kritičnom stanju prevežen u bolnicu. Kada je policija uletjela da razdvoji zaraćene strane nastao je opšti haos. Preko dvije stotine fudbalskih Casualaca se udružilo protiv njih. Rat je trajao čitav sat. Letjele su flaše, cigle, stolice. Nigdje nije bilo Turaka. Sve se dešavalo izmežu engleskih huligana i policije. Par sati prije toga grupa Turaka je napadnuta u centru grada a kada je policija uhapsila jednog od napadača ovaj je kiptio od bijesa: '' Ja sam navijač Arsenala, ova govna su mi ubola nožem prijatelja prije dveij godine! '' Takođe je i jedan turski novinar dobio batine ispred Mc Donald's-a. Tokom meča turski navijači su konstantno gađani svim i svačim a opšta ludnica je nastala kada je Engleska povela 1-0. Preko pedeset navjača uletjelo je u teren da podjeli radost sa igračima. Većina ih je imala Stone Island jakne i Burberry ili Aquascuttum kačkete. Policija je tog dana uhapsila 105 izgrednika. Naslovi u sutrašnjim novinama poput: '' Burberry banda napala policiju '' i '' Stone Island huligani rušili sve pred sobom '' digli su veliku prašinu.
Policija na engleskim stadionima danas posebno obraća pažnju na '' markirane '' navijače, jer se ispostavilo da su baš oni potencijalni izazivači nereda. Naravno nisu svi obučeni u Pradu, Aquascuttum, Paul and Shark, Dolce and Gabbana, Henri Lloyd, Stone Island... jer činjenica je da ne može baš svako da izdvoji 500 funti kako bi kompletirao garderobu. Ima i onih koji se i dalje drže Fred Perrya, Ben Shermana, Lonsdalea... u suštini to je to, ali neuporedivo jeftinije!
Fudbalski fanovi širom Evrope decenijama su se ugledali na engleske navijače, tako da se i '' fashion '' euforija sa ostrvskih stadiona velikom brzinom širila. Kod nas se o svom tom modnom ludilu ne zna puno, mada mora se priznati da je sve veći broj onih koji prate dešavanja na ostrvu.

BURBERRY


1856. dvadesetjednogodišnji Thomas Burberry osniva firmu i otvara prvu prodavnicu u Basingstokeu.
1890. otvoren je i prvi šop u Londonu, Haymarket.
1900. ustanovljen zaštitni znak firme – vitez kopljanik na konju. Otvaraju se prve prodavnice u Parizu i Njujorku.
1910. Burberry šije kompletnu garderobu za britansku vojsku.
1924. patentirana čuvena krem/braon karirana šara koja je i danas sinonim za Burberry.
1967. Burberry kaputi i mantili postaju svjetski hit. Masovno se nose torbe, šalovi, kišobrani.
1980. Burberry euforija zahvata Ameriku. Otvaraju se ekskluzivne prodavnice u Detroitu, San Franciscu, Chicagu, New Jerseyu, Philadelphiji, Washingtonu...
1997. potpuno novi tim dizajnera izbacuje novu kolekciju.
2003. '' Burberry Brit '' naziv je novog ženskog parfema.


AQUASCUTTUM

1851. ustanoveljen patent za nepromočive kišne kabanice. John Emary osniva etiketu za muškarce Aquascuttum.
1909. Aquascuttum fabrika u Northemptonshireu proizvodi godišnje preko 30.000 kišnjih mantila.
1914. Aquascuttum šije vojne uniforme i odjela koja će se nositi tokom oba Svjetska rata.
1960. Winston Churchill jedan je od Aquascuttumovih modela.
1976. patentirana poznata karirana šara. (mnogi je zbog iste boje mešaju sa Burberryem)
1995. Generalni sponzor svjetskog filmskog festivala
1996. Oficijelna odeća olimpijskog tima Velike Britanije na Olimpijadi u Atlanti.
2001. Aquascuttum slavi 150 godina postojanja.


STONE ISLAND

Krajem sedamdesetih godina italijanska sportska kompanija SPA lansirala je novi proizvod Stone Island koji par godina kasnije, tačnije 1981. uspjeva da se u potpunosti probije na tržište. Dizajner broj jedan bio je Massimo Osti, koji će kasnije osvajati mnoge svjetske trofeje. Prve jakne izgledale su futuristički. Pravljene su od posebnog tehno fibera i imale visoki sjaj, tako da su zavisno od toga da li ste na suncu ili u mraku mjenjale svoju boju (od zlatne do metalik sive na primjer).
Polovinom osamdesetih pojavljuje se i prva kolekcija Stone Island džempera.
Ni jedna prodavnica u svijetu, osim generalnog zastupnika nije mogla da prodaje Stone Island odeću. Zbog velike popularnosti na ostrvu otvara se i prvi šop u Londonu.
Ulaskom u dvadesetprvi vijek Stone Island je proširio svoj asortiman i načinio par izmjena u dizajnu, a najbitnija je ta da je prepoznatljivi platneni bedž skinut sa lijevog rukava i zamijenjen malim logom.


LACOSTE

1927. francuska teniska reprenzetacija predvođena Reneom Lacoste, pobjeđuje to data neprikosnoveni američki tim i po prvi put osvaja Davis Cup. Američka štampa nakon tog senzacionalnog uspjeha Francuza veliča francuske tenisere a njihovom kapitenu pridodaju nadimak '' Aligator ''. Rene Lacoste prihvata taj nadimak objeručke i već na slijedećem takmičenju pojavljuje se u sakou sa izvezenim krokodilom na džepu.
1933. Rene Lacoste i Andre Gillier, vlasnik najveće tekstilne fabrike u Francuskoj u to vrijeme, osnivaju firmu koja će proizvoditi odjeću za tenisere, jedriličare i igrače golfa. Nazivaju je Lacoste.
Prva Lacoste majica bila je bjele boje, išla je uz tjelo, imala je kragnicu, kraće rukave i bila je kraće dužine.
1951. Lacoste roba počinje da se izvozi u Italiju i USA
1963. Napravljen je i prvi teniski reket s' kojim će Jimmy Connors i Billie Jean King osvojiti čak četrdesetšest turnira.
Ubrzo se popularnost '' krokodilčića '' širi po cjelom svijetu, otvaraju se prodavnice na svim kontinentima, pa je danas prosto nezamislivo otići u neku svjetsku metropolu i ne primjetiti oficijalni Lacoste šop.


HENRI LLOYD

Prvog jula 1963. godine poznati jedriličar, Henri Strzelcki osniva sopstvenu marku Henri Lloyd. Od početka pa do danas Henri Lloyd proizvodi svu vrstu sportske odjeće za moreplovce, skipere, nautičare, jedriličare. Veliki broj svjetskih takmičenja u vodenim sportovima bio je pod pokroviteljstvom Henri Lloyda.




HACKETT

Svoj proboj na tržište Hackett doživljava kao generalni sponzor engleske ragbi reprenzetacije kao i polo tima. Osim sportske odjeće Hackett proizvodi i odjela, košulje, šešire... Sportska kolekcija je bila prepoznatljiva i lako uočljiva pošto je preko cjelih grudi imala ispisano Hackett. Današnji logo je sasvim drugačiji i obično se samo na grudima ili rukavu nalazi slovo H.




Od ostalih etiketa koje su popularne među navijačkim svijetom na ostrvu treba izdvojiti: Armani Jeans, Mosschino, Hugo Boss, Dolce and Gabbana, Prada, Gant, japanski Evisu, Nappapijri,... kao i sportske klasike poput Adidasa, Reeboka, Pume, Umbra...
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika http://hordezla.org
Merim
Junior
Junior
avatar

Broj komentara : 53
Age : 31
Localisation/Lokacija : Tuzla
Registration date : 2007-01-20

KomentarNaslov komentara: Re: MODA   Tue Jan 23, 2007 2:07 am

Extra post!....
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
Admin
Admin
Admin
avatar

Broj komentara : 75
Age : 34
Localisation/Lokacija : Sarajevo, B&H
Registration date : 2006-11-21

KomentarNaslov komentara: Re: MODA   Tue Jan 23, 2007 2:14 am

Slazem se... Odlican post!... Wink
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika http://ministryoffreedom.bb-fr.com
BHF YOUTH
Registrovani user
Registrovani user


Broj komentara : 1
Registration date : 2007-01-20

KomentarNaslov komentara: Re: MODA   Tue Jan 23, 2007 7:31 pm

CHELSEA HEADHUNTERS


Kada spomenete riječ huligani vjerovatno vam prvo na pamet padaju nogometni navijači koji se mlate na stadionima. Engleska, koljevka nogometa, je naravno i koljevka nogometnog nasilja. Slučajevi prvih incidenata na stadionima širom otoka zabilježeni su prije skoro sto godina, ali su prve masovne tuče navijača počele da se dešavaju tokom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Sedamdesete su donjele i pojavu prvih organiziranih navijačkih grupa kao i sve veći broj mladih, željnih akcije i pune adrenalina, na stadionima.Gdje god je igrao neki britanski klub ili reprenzetacija širom Evrope navijači su putovali u velikom broju ostavljajući iza sebe krš i lom.

Tokom osamdesetih sve je uzelo mnogo većeg maha. Huliganske ekipe su bile odlično organizirane. Svaka je imala i svoje ime. Jedna od najjačih i najbrojnijih bila je ozloglašena Chelsea Headhunters. Momci su iz utakmice u utakmicu sticali reputaciju na huliganskoj ljestvici, a samim tim i udarno mjesto na policijskim potjernicama.
Oni su jedna od prvih bandi koja je uvela vizit karte kao znak raspoznavanja. Ubiju te od batina, pa ti uz tijelo prikače podsjetnicu čisto da znaš ko te je tukao kad dođeš sebi.

Nakon hejselske tragedije i općte pandurske hajke na huligane u drugoj polovini osamdesetih, mnoge ekipe su razbijene a vođe završile iza rešetaka. Slično se dogodilo i Chelsea Headhuntersima. Pet godina zabrane igranja u Europi svim engleskim klubovima uticalo je na to da Europa zaboravi na engleske navijače. Chelsea je u međuvremenu igrao i u drugoj ligi, da bi po povratku u najviši rang pa do danas išao samo uzlaznom putanjom. Policija je nakon par godina zatišja bila uvjerena da je uspela da iskorjeni nogometno nasilje zauvijek, ali već prve godine igranja engleskih timova u europskim natjecanjima sve se vratilo na svoje mjesto. Gdje god igra neki engleski klub za lokalnu vlast i policiju to predstavlja noćnu moru.

Tih par godina izolacije bile su samo mali predah i za Headhunterse. Već u sezoni 1994/95 nogometna Europa se ponovo suočila sa Chelsea-vom razbijačkom ekipom. Brugge, Beč, Zaragoza, Kopenhagen, Bratislava,... zapamtili su ih za sva vremena.

Danas je atmosfera na Stamford Bridge-u, Chelsea stadionu, mnogo drugačija nego prije dvadesetak godina. Svjetski nogomet je postao veliki biznis i zabava za bogate. Chelsea je na otoku poznat kao klub sa najskupljim ulaznicama i pretplatnim kartama (preko 450 funti po sezoni). Kontrole su rigorozne, tako da na samom stadionu incidenti su gotovo nezamislivi, ali zato na gostovanja ide sasvim drugačija ekipa, a vjerujte nije se ni malo sigurno ni muvati po pubovima oko Stamford Bridgea na dan utakmice.
Tuče navijača se vrlo često zakazuju mobitelima i odigravaju se na unaprijed dogovorenim mjestima daleko od stadiona i očiju javnosti.


E obratite paznju na ovu zadnju recenicu i ocita je razlika gdje u onoj knjizi MI SMO CUVENI FUDBALSKI HULIGANI u vrijeme 69-90 tuce huligana su pocinjale na stadionima i ispred stadiona.kada su redari uvedeni na stadionima pocetkom 90-tih tada su vode hool ekipa poceli da se dogovaraju preko mobitela gdje ce se naci i fajtati(to su njacesce bila mirnija mjesta).prije tog nije bilo . wink.gif
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
Maki-BHF
Kadet
Kadet


Broj komentara : 35
Age : 25
Localisation/Lokacija : Rajvosa
Registration date : 2007-01-22

KomentarNaslov komentara: Re: MODA   Wed Jan 24, 2007 4:14 pm

Sto nestavite izvore?Very Happy
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
Sponsored content




KomentarNaslov komentara: Re: MODA   

Na vrh Go down
 
MODA
Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Ministry of freedom - FORUM :: Navijanje (navijacke skupine) :: Ostale navijacke skupine u BiH i svijetu-
Idi na: